Na ovaj oblik rada su me potaknule radionice koje sam realizirala u suradnji s učenicima i roditeljima od početka prvog razreda.

Kao što sam pokušala kroz radionice njegovati međusobno suradnički odnos  tako sam u razgovoru s roditeljima odlučila organizirati izvanučioničku nastavu. Istina, ljetos nam je to poljoprivredno imanje bilo mjesto gdje smo radili naše male radionice za humanitarnog karaktera (namijenjene gladnoj djeci u svijetu).

Tako da smo bez većih poteškoća uspjeli dogovoriti izvanučioničku nastavu  koju smo uspješno održali na tom poljoprivrednom imanju. Konkretno, isplanirali smo je svi zajedno u razgovoru s roditeljima moga učenika Josipa. Njegovi tata Antun i mama Anica bili su oduševljeni predloženim planom rada. Budući, da su se roditelji rado odazvali mome pozivu, sada sam s vlasnicima Anicom i Antunom metodički razradila etape rada, od predstavljanja sebe i svoga imanja, podjele izlaganja, tj. poslova na imanju do završne riječi. Kazala sam im da će oni biti učitelji ovaj put svom djetetu, ostaloj djeci i učiteljici. Ovaj oblik nastave mi je jako drag jer tako uvijek dobro surađujemo: škola-obitelj.

Naime, uz nekoliko radnika i obitelj sudjeluje u održavanju imanja. Dakle, roditelj je danas u ulozi učitelja!

Kroz aktivnosti koje smo roditelji i ja namjeravali ostvariti nametnuo se sam po sebi zadatak odgovornosti koju će i roditelji i učenici imati nakon nastave. To će biti drugačiji, zanimljiviji način učenja kroz koje će zorno steći nova znanja svojom neposrednom aktivnošću, a samim tim će moći primati i određene poruke vezane uz nastavni sadržaj.

               Kao i u svakoj nastavi, tako i u izvanučioničnoj u svojoj pripravi sam navela svrhu ostvarivanja ovakvog načina rada s učenicima i roditeljima, tj. ZADATKE I CILJ: - neposredno upoznati poljoprivredno imanje, motivirati učenike za usustavljivanje stečenog znanja izvan škole, uočiti važnost rada na poljoprivrednom imanju,

-         njegovati partnerski, suradnički odnos s roditeljima, uzajamno se cijeniti i poštivati te poticati daljnju suradnju kroz druge oblike rada te se i na taj način zbližavati s njima, zajednički donositi odluke…

Kao što sam napomenula naša suradnja je počela odmah na početku prvog razreda kroz male kreativne radionice, nastavila se zajedničkim druženjima, npr. Odlazak u kazalište u Osijek, suradnjom sa Župnom zajednicom, s gradom nastavljamo našu suradnju  ovom izvanučioničnom nastavom , a zajedno ćemo planirati i ostale naše aktivnosti.

Naime, želja mi je da roditelji, posredno, putem ovakvog načina rada osjete ono što i sama želim – da budemo stalni suradnici i partneri, a ne da je to nešto što se samo povremeno zna dogoditi. Mogu reći da sam se ja, kao učiteljica, u svakom našem zajedničkom radu osjećala sigurno i znala sam da u roditeljima svojih učenika imama potporu što sam im i ja htjela i nadam se, uspjela uzvratiti…

                                                                          Ljiljana Vranjković, učiteljica 3.a

                                                                          OŠ Josipa Lovretića, Otok